Jun
27
Sve naše deponije
jun 27, 2008 |
Poslednjih nedelja neprijatni mirisi obavili su grad: smrdelo je danju i noći, nekad jače nekad slabije. Smrdelo je u svim delovima grada, negde jače, negde slabije. Građani su se bunili, zvali, preklinjali - džaba. Na delu se pokazalo odsustvo države na svim nivoima i odsustvo države u svim službama.
Iako je smrdeo ceo grad, taj isti grad nije formirao telo niti dežurni telefon na koji bi se slile sve važne informacije. Građani su pozivani da jave odakle stiže smrad, ali su to mogle da jave preko opštinske centrale, ako se neko javi, pa na lokal, ako se neko javi.
Inspekcije danima nisu mogle da uđu na zatvorsku ekonomiju, jer je za to bila potrebna dozvola Ministarstva za pravdu. Koja nikako da stigne.
Onda se ispostavilo da, u stvari, smrdi sa gradske deponije. Na koju je fabrika ulja odlagala uljni talog, koji baš i nije bio standardni uljni talog a i deponija nije baš spremna da deponuje tu vrstu organskog otpada. Jedini napredak je, što je taj uljni talog pre nekoliko godina, garant završavao u Begeju.
I opet se otvorilo pitanje deponije. Na nju se odlaže sve i svašta a đubre nam je sve komplikovanije i sve sofisticiranije. Savremena regionalna deponija nije ni na vidiku.
Zrenjanin je grad ( sad i zvanično, statusno) koji ima lokalni ekološki akcioni plan. Ima i ekološka društva. Ima čak i partiju zelenih koja je, istina ovog puta neuspešno, učestvovala na lokalnim izborima. Sve moguće inspekcije. Ali je smrdelo, a niko nije znao da kaže odakle i dokle.
Dok je grad obavijao smrad, glavna ulica postala je prva internet ulica u državi. Odnosno, u glavnoj ulici proradio je bežični internet, zabadava se sad može konektovati po kafićima i poslovnim prostorijama u centru. Glavna ulica već nekoliko meseci ima i video nadzor. I vikende u centru. I još štošta.
Nisam protiv. Treba hvatati i držati korak sa svetom. Ali deponija je samo par kilometara od centra. U njenoj okolini žive takođe ljudi, a poslednji slučaj je primer da možete živeti i na drugom kraju grada - smrad ne zna za granice.
Dakle, da i internet za dž ali i deponija sa koje ne smrdi. Na vlasti je, a zato je građani biraju, da utvrdi prioritete: dakle, šta je ono što koristi većini. Pa kad bude para, onda i ono što služi manjini. A para ima, samo je potrebno utvrditi redosled.. Jer, najskuplje je bez reda. Pametni narodi i njihove pametne vlasti to znaju.