Apr
10
Kad istina uđe u svaku kuću
april 10, 2008 |
U ponedeljak je bilo tačno 16 godina od kada je počela četvorogodišnja opsada Sarajeva. Prvih aprilskih dana, kada je u ostatku sveta pa i u Srbiji počinjalo proleće, stanovnici Sarajeva, umesto proleća, dočekali su opsadu. Sa brda iznad Sarajeva u grad su uperene cevi tenkova i topova i snajperski nišani. Počela je četvorogodišnja agonija jednog divnog multietničkog grada, koja će u istoriji ostati zapamćena kao jedna od većih svetskih sramota.
Četiri godine Sarajlije svih nacionalnosti i veroispovesti živeli su, bez struje, vode, plina, hrane… Bez nade.
O tome kako je grad i njegovi žitelji živeo i preživeo znao je i tada svako ko je hteo da zna. Na žalost, i danas je tako.
Na dan početka opsade, na prvom programu Hrvatske televizije, koja je inače i kod naših suseda javni servis, kultna emisija “Latinica” u udarnom terminu i sa probranim gostima, posvećena je ovom događaju. Skoro dva sata, uz potresne priloge sa terena, bez svađe, bez povišenog glasa, samo sa velikom gorčinom, svedočilo se o strašnoj sarajevskoj priči. Sagovornici su, kao i Sarajlije, bili različitih nacionalnosti i može biti veroispovesti.
Istovremeno na prvom programu Radio televizije Srbije, koja je takođe javni servis i kao i plemstvo, to je obavezuje, tekla je emisija “Jedna pesma, jedna želja”, uživo. Na nekom trgu u nekom gradu orilo se falširanje narodnih umetnika.
Dva javna servisa, dva stava. Iako i Hrvatska i Hrvati itekako imaju udela u bosanskoj i sarajevskoj tragediji, neko kod naših suseda dobro zna da se ne može dalje, bez suočavanja (kako se i ova reč već otrcala) sa prošlošću. Sa onim što smo mi činili drugima, ili je to neko činio sve se u nas zaklinjući.
Srbiji i Srbi i institucije ove države još nisu spremne za ovakve korake. Još se nadaju da, ako se bude ćutalo i žmurilo, da će sve nekako proći i da ćemo se svi nekim čudom naći u društvu civilizovanih naroda. Samo što to tako ne biva.
P.S. Ako se još neko pita zašto su Holanđani najtvrđi u stavu da nam nema sporazuma sa Evropskom unijom dok se na optuženičkoj klupi ne nađe Ratko Mladić. Odgovor: hoće da podele užas i sramotu Srebrenice. To što je Ratko Mladić učinio Holanđanima u slučaju Srebrenica ostala je sramotna kolektivna odgovornost i naroda i institucija od koje je Holandija pokušala da se opere. Ali ne žele da to ostane samo njihova sramota. Ima koga treba da je više.
Comments
2 Comments so far
E, da nam blog živne.
Ovo bi se bas ne dopada previše, kao, mi se nismo dovoljno posipali pepelom.
Prvo, ko ne zna kako je počeo rat u bivšoj SFRJ ne treba da o tome piše, drugo, ko zna a pravi se prost, ne treba da s…re, treće mnogo toga je sjebano kod nas i ništa nije crno belo a na kraju nema potrebe da se vraćamo šesnaest godina u nazad, mi već kasnimo 100 godina, sa tendencijom da napredujemo još niše.
Pozdrav od Lale.
P.S šta sam hteo da kažem, ‘ebem li ga!
Sva sreća pa se i danas većina ljudi u Srbiji pita zašto su nam uveli nepravedne i ničim izazvane sankcije. Kolektivno ludilo i kolektivna amnezija idu zajedno ruku pod ruku. Ali, kao sto znamo, riba smrdi od glave. Sve dok imamo Javnu sramotu na mestu Javnog servisa, ovakvih svinjarija će biti na sve strane.